Stanovništvo i tradicija Rataja predstavljaju jedan od najvažnijih elemenata identiteta ovog sela u opštini Aleksandrovac. Kao jedno od najvećih sela u Župi Aleksandrovačkoj, Rataje je kroz vekove oblikovalo snažnu i raznovrsnu zajednicu, nastalu spajanjem starosedelačkih porodica i doseljeničkih rodova iz različitih krajeva srpskog etničkog prostora. Upravo ta složenost porekla stanovništva i bogatstvo običaja daju selu poseban kulturni i društveni značaj u okviru župskog kraja.
Prema podacima o poreklu stanovništva, selo Rataje je tokom vremena bilo prostor u koji su dolazile porodice iz Crne Gore, sa Kosova, iz Toplice, sa Kopaonika, iz trsteničkog kraja i iz drugih oblasti Srbije. Takve migracije bile su posledica istorijskih okolnosti, ratova, turskog zuluma, potrage za sigurnijim životom i potrebe za obradivom zemljom. Zbog toga današnje stanovništvo Rataja predstavlja spoj različitih porodičnih linija koje su se tokom vremena ukorenile u selu i postale deo jedinstvene lokalne zajednice.
U zapisima o selu posebno mesto zauzimaju rodovi i prezimena, jer oni govore o unutrašnjoj strukturi naselja i kontinuitetu porodičnog života. Među porodicama koje se pominju u Rataju nalaze se, između ostalih, Andreići, Vukojevići, Anđelkovići, Arsići, Babići, Bićani, Blagojevići, Blažići, Veselinovići, Veškovci, Vujići, Vuksići, Gashići, Dolići, Đokići, Živkovići, Ivanovići, Jovičići, Kljajići, Lukići, Marinjkovići, Markovići i Miљkovići. Veliki broj rodova pokazuje da je selo tokom vremena imalo razvijenu demografsku dinamiku i da su porodične veze bile osnov društvenog života u Rataju.
Tradicija u Rataju snažno je povezana sa porodičnim običajima i slavama. U podacima o rodovima jasno se vidi da različite porodice neguju svoje krsne slave, među kojima se često pominju Sveti Đorđe, Sveti Stefan, Sveti Nikola, Sveta Petka, Sveti Jovan i drugi svetitelji. Krsna slava u takvoj sredini nije samo verski običaj, već i važan oblik očuvanja porodične svesti, međusobnog poštovanja i prenosa tradicije sa generacije na generaciju.
Posebno je važno to što se u Rataju mogu pratiti i oblici prilagođavanja tradicije kroz vreme. U mnogim slučajevima, porodice koje su dolazile na miraz ili nasleđivale imanja preuzimale su i određene lokalne običaje ili slave vezane za domaćinstvo u koje su dolazile. Ovakvi primeri govore da je tradicija sela bila živa i da se nije čuvala samo kroz poreklo, već i kroz svakodnevni život, porodične okolnosti i uklapanje u širu zajednicu.
Stanovništvo Rataja nije bilo vezano samo za porodični život i poljoprivredu, već i za obrazovanje, javni rad i društveni razvoj. U selu je škola osnovana 1887. godine i bila je treća u Župskom srezu, što pokazuje da je obrazovanje rano dobilo važno mesto u lokalnoj zajednici. Prema opisu sela, u Rataju je postojala razvijena svest o značaju školovanja, pa su mladi nastavili obrazovanje u velikom broju, dok je selo imalo i veliki broj stanovnika sa srednjim, višim i visokim obrazovanjem.
Kulturna tradicija Rataja takođe zauzima posebno mesto u životu sela. Prvo kulturno-prosvetno društvo u Rataju osnovano je 1943. godine, a obnovljeno 1956. godine pod nazivom „Gorski venac“, kasnije kao KUD „Mirko Milovankić“. Ovo društvo imalo je brojna gostovanja u Župi i okolnim opštinama, što pokazuje da je selo negovalo folklor, scenski nastup, zajedničke aktivnosti i kulturu javnog okupljanja. Iako danas nema registrovano kulturno-umetničko društvo, mladi iz Rataja i dalje su uključeni u školske i druge sekcije kroz koje se čuvaju folklorna, dramska, recitatorska i likovna interesovanja.
Tradicionalni život u Rataju vekovima je bio povezan sa radom, porodičnim zajedništvom i pripadnošću selu. Kuća, domaćinstvo, imanje, slava i međusobna pomoć bili su osnovne tačke oko kojih se oblikovao svakodnevni život stanovništva. Takve vrednosti ostale su važan deo lokalnog identiteta i u savremenom periodu, kada se selo suočava sa promenama, migracijama i novim društvenim okolnostima.
Stanovništvo i tradicija Rataja zato se ne mogu posmatrati odvojeno. Porodice koje su gradile selo ostavile su trag ne samo u prezimenima i rodovima, već i u običajima, obrazovanju, kulturnom životu i načinu na koji se doživljava pripadnost zavičaju. Upravo zbog toga Rataje predstavlja jedno od sela u Župi Aleksandrovačkoj u kome se i danas jasno prepoznaje spoj istorijskog nasleđa, porodične tradicije i savremenog života lokalne zajednice.