Kultura i obrazovanje u Rataju imaju posebno mesto u identitetu ovog sela u opštini Aleksandrovac. Iako je Rataje prepoznatljivo po poljoprivredi, vinogradarstvu i dugoj istoriji, razvoj školstva i kulturnog života pokazuje da je selo kroz vreme bilo i važan prostor znanja, javnog okupljanja i očuvanja lokalne tradicije. Upravo zbog toga se Rataje izdvaja kao jedno od sela u Župi Aleksandrovačkoj u kojem su obrazovanje i kultura imali kontinuiranu i vidljivu ulogu u svakodnevnom životu zajednice.

Prema dostupnim podacima, škola u Rataju osnovana je 1887. godine i bila je treća u Župskom srezu, što jasno potvrđuje dugu obrazovnu tradiciju sela. Ovaj podatak govori da je još krajem XIX veka u Rataju postojao izražen značaj školovanja i pismenosti, što je selo izdvajalo kao sredinu u kojoj je obrazovanje rano dobilo institucionalni oblik. Dug kontinuitet školskog rada pokazuje da je lokalna zajednica obrazovanje doživljavala kao važan osnov društvenog i porodičnog razvoja.

U savremenijem periodu, u selu rade osmogodišnja škola u Gornjem Rataju i četvorogodišnja škola u Donjem Rataju, što potvrđuje razvijenu mrežu osnovnog obrazovanja u okviru naselja. U tekstovima o selu navodi se da je osnovnim obrazovanjem obuhvaćeno 100 odsto mladih, dok više od 90 odsto njih nastavlja školovanje u srednjim školama, a više od polovine srednjoškolaca nastavlja obrazovanje na višim školama i fakultetima. Takođe se navodi da u selu živi više od 100 fakultetski obrazovanih stanovnika i preko 300 stanovnika sa završenom srednjom školom, što ukazuje na veoma povoljnu obrazovnu strukturu za jedno seosko naselje.

Poseban značaj za obrazovanje i društveni život ima Osnovna škola „Branislav Nušić“. Prema dostupnom prikazu istorijata škole, ona postoji i radi više od dvanaest decenija, a kroz nju su prošle mnoge generacije učenika iz Rataja i okolnih sela. Škola je kroz svoju istoriju menjala naziv, obnavljana je nakon ratnih razaranja, proširivala rad i postala matična škola za više izdvojenih odeljenja, što pokazuje njenu važnost u širem području. Današnja školska zgrada, predata na upotrebu 1984. godine, opisana je kao moderna i jedna od najlepših u kraju, sa učionicama, kabinetima, fiskulturnom salom, bibliotekom i višenamenskim prostorom za školske i javne aktivnosti.

Obrazovanje u Rataju nije bilo ograničeno samo na redovnu nastavu. U školi postoje brojne sekcije i oblici vannastavnog rada, među kojima su literarna, dramsko-recitatorska, likovna, folklorna, sportska, kao i sekcije mladih matematičara, fizičara, biologa i hemičara. Ovakav sadržaj pokazuje da se u selu negovao širi pristup obrazovanju, u kojem su pored osnovnih školskih znanja važnu ulogu imali umetnost, nauka, sport i razvoj interesovanja kod mladih.

Kultura u Rataju ima duboke korene i snažno je povezana sa obrazovanjem i društvenim životom sela. Prema pisanim podacima, prvo kulturno-prosvetno društvo u Rataju osnovano je 1943. godine, ali je njegov rad ubrzo zabranjen, dok je društvo obnovljeno 1956. godine pod nazivom „Gorski venac“, a kasnije je radilo kao KUD „Mirko Milovankić“. Ovo kulturno-umetničko društvo imalo je brojna gostovanja u Župi i susednim opštinama, čime je selo Rataje postalo prepoznatljivo i po folklornom i kulturnom predstavljanju lokalne zajednice.

Značajno je i to što je škola u Rataju imala istaknuto kulturno i javno delovanje u sredini. U dostupnim podacima navodi se da je škola bila mesto okupljanja učenika, roditelja i drugih meštana, ne samo radi obrazovanja, već i radi zadovoljavanja različitih kulturnih i društvenih potreba sela. U sredini u kojoj nije bilo mnogo drugih kulturnih ustanova, škola je imala ulogu obrazovnog, društvenog i kulturnog centra, što joj daje posebno mesto u istoriji Rataja.

Kultura i obrazovanje u Rataju potvrđeni su i brojnim priznanjima. Škola je tokom vremena dobijala diplome, plakete, zahvalnice, povelje i pehare za rezultate u vaspitno-obrazovnom radu, kao i za kulturno i javno delovanje u sredini. Posebno se izdvaja Sedmoseptembarsko javno priznanje, koje je škola dobila 1977. godine za izuzetne rezultate u celokupnom obrazovno-vaspitnom radu. Ovakva priznanja ukazuju da obrazovni i kulturni život sela nije bio samo lokalno važan, već je imao i šire društveno priznanje.

Danas Rataje nema registrovano kulturno-umetničko društvo, ali se kulturni život i dalje održava kroz školske sekcije i aktivnosti mladih. U tekstovima o selu navodi se da su mladi iz Rataja organizovani kroz folklorne, dramske, recitatorske, literalne, likovne i druge sekcije pri osnovnoj školi. To pokazuje da kultura u Rataju nije ugašena, već nastavlja da živi kroz nove generacije i kroz škole kao važne nosioce lokalnog identiteta.

Kada se posmatra u celini, kultura i obrazovanje u Rataju predstavljaju jednu od najvažnijih vrednosti sela. Duga tradicija školstva, velika uključenost stanovništva u obrazovanje, rad kulturnih društava i stalna uloga škole kao centra javnog života pokazuju da je Rataje mnogo više od poljoprivrednog naselja. Ono je i mesto u kojem su znanje, tradicija, kulturni rad i društveno okupljanje kroz generacije oblikovali posebnu snagu lokalne zajednice u Župi Aleksandrovačkoj.