Istorija Rataja predstavlja važan deo ukupne istorije Župe Aleksandrovačke i svedoči o dugom kontinuitetu života na ovom prostoru. Selo Rataje, koje se nalazi u opštini Aleksandrovac, ubraja se među najznačajnija i najveća naselja ovog kraja, a njegova prošlost povezana je sa srednjovekovnim, osmanskim i novijim razdobljima razvoja centralne Srbije.
Prema dostupnim podacima o poreklu stanovništva, selo Rataje pominje se još u Svetosavskoj hrisovulji iz 1346. godine, gde se navodi kao posed cara Dušana. Ovaj podatak pokazuje da je selo Rataje imalo mesto u istorijskim okvirima srednjovekovne Srbije i potvrđuje starinu naselja na području današnje Župe Aleksandrovačke. Zbog toga se istorija sela ne može posmatrati samo kroz lokalni okvir, već i kao deo šire istorijske slike ovog dela Srbije.
Posebno mesto u istorijskom pamćenju sela zauzima predanje o nastanku njegovog imena. Prema narodnom verovanju, na mestu zvanom Prokop nalazili su se redovi vojske Stefana Visokog, odnosno despota Stefana Lazarevića, koji su se 1413. godine sukobili sa vojskom turskog sultana Muse. U tom predanju sačuvana je priča da je iz uzvika „Rat je počeo, braćo“ vremenom nastao naziv Rataje, što imenu sela daje snažnu simboličku vezu sa ratnim događajima i odbranom ovog prostora.
Pored tog objašnjenja, postoji i drugo tumačenje porekla naziva sela. Prema njemu, ime Rataje potiče od ratarâ koji su na ovom području obrađivali zemlju i proizvodili hranu za potrebe manastira Studenica, Drenča i Rudenice. Ovakvo tumačenje uklapa se u istorijsku i privrednu sliku sela, jer je čitav župski kraj od davnina poznat po plodnoj zemlji, zemljoradnji i snažnoj vezi između stanovništva i poljoprivrede.
Tokom vekova, Rataje se razvijalo kao selo koje je bilo čvrsto oslonjeno na zemlju, porodične zadruge i seosku zajednicu. Brojni podaci o starim rodovima i porodicama potvrđuju da je selo imalo bogat demografski razvoj i da su se u njemu vekovima ukrštali starosedelački slojevi i doseljeničke porodice iz različitih krajeva. U zapisima o poreklu stanovništva navode se mnoge porodice koje su u Rataje dolazile iz Crne Gore, sa Kosova, sa Kopaonika, iz Toplice i drugih oblasti, što pokazuje da je selo bilo deo širih migracionih tokova srpskog stanovništva.
Istorija Rataja neodvojiva je i od šire istorije seoba koje su obeležile život srpskog naroda. U beleškama o pojedinim rodovima navode se doseljavanja vezana za turski zulm, ratove, imovinsku nesigurnost i velike istorijske pomeraje stanovništva, uključujući i predanja koja se povezuju sa vremenom velikih seoba Srba. Takvi podaci svedoče da je selo Rataje bilo mesto u kojem su mnoge porodice pronalazile novi dom, nastavljale porodične loze i oblikovale novu zajednicu u okviru Župe.
Važna prekretnica u novijoj istoriji sela dogodila se u septembru 1944. godine, kada je Rataje podeljeno na Gornje i Donje Rataje, bez teritorijalnog razgraničenja. Ta podela ostala je prisutna do danas i postala je deo savremenog identiteta sela. Iako se radi o jednom istorijski jedinstvenom naselju, ova podela predstavlja važan događaj u administrativnom i društvenom oblikovanju sela u XX veku.
Razvoj obrazovanja takođe zauzima značajno mesto u istoriji Rataja. Škola u Rataju osnovana je 1887. godine i bila je treća u Župskom srezu, što potvrđuje da je selo rano dobilo važnu obrazovnu ustanovu. Ovaj podatak pokazuje da su meštani Rataja još krajem XIX veka prepoznali značaj školovanja i pismenosti, što je doprinelo društvenom napretku sela i njegovom posebnom ugledu u lokalnoj zajednici.
Kulturni život sela razvijao se uporedo sa obrazovanjem. Prema pisanim podacima, prvo kulturno-prosvetno društvo u Rataju osnovano je 1943. godine, a obnovljeno 1956. godine pod nazivom „Gorski venac“, kasnije kao KUD „Mirko Milovankić“. Ove aktivnosti govore da je istorija Rataja obuhvatala ne samo rad na zemlji i privredni život, već i težnju ka očuvanju kulture, običaja, folklora i zajedničkog duha sela.
Kada se posmatra u celini, istorija sela Rataje govori o mestu koje je kroz vekove uspevalo da sačuva svoj identitet. Od srednjovekovnog pomena, preko narodnih predanja i doseljavanja različitih rodova, pa do razvoja školstva i kulturnog života, Rataje predstavlja primer naselja u kojem su prošlost i savremeni život duboko povezani. Upravo zato istorija Rataja ima poseban značaj za razumevanje sela, Župe Aleksandrovačke i šireg prostora centralne Srbije.